Nestale osobe u Domovinskom ratu
Opće informacije o nestalima
Agresija na Republiku Hrvatsku 1991. godine prouzročila je i neizvjesnost o sudbini više tisuća zatočenih, nestalih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja i civila. Republika Hrvatska je još 1991. godine, sukladno odredbama međunarodnog humanitarnog prava, poglavito Ženevskih konvencija za zaštitu žrtava rata iz 1949. godine i Dopunskih protokola iz 1977. godine, osnovala institucionalne mehanizme za rješavanje ovog pitanja. Iako je poduzetim mjerama i aktivnostima nadležnih tijela Republike Hrvatske riješena većina slučajeva nestalih i nasilno odvedenih osoba (najvećim dijelom kroz razmjene ratnih zarobljenika i identifikacije posmrtnih ostataka), pitanje nestalih i nasilno odvedenih osoba i danas je najteže pitanje ratnih posljedica u Republici Hrvatskoj.
Nestali - možete li pomoći u njihovu pronalaženju?
Naporima nadležnih tijela RH do danas je riješena sudbina većine evidentiranih nestalih osoba, no još je uvijek nepoznata sudbina 1.468 osoba te mjesto ukopa posmrtnih ostataka 401 smrtno stradale osobe, što ukupno čini 1869 neriješenih slučajeva iz Domovinskog rata.
U dosadašnjem rješavanju sudbine nestalih, ključnu su ulogu imale informacije prikupljene iz svih raspoloživih izvora - od samih građana i udruga, nadležnih tijela RH pa na dalje. Nažalost, protekom vremena broj i pouzdanost informacija se smanjuje.
Uprava za zatočene i nestale nadležna je za provođenje radnji usmjerenih na traženje osoba nestalih i nasilno odvedenih tijekom Domovinskoga rata. Uprava obavlja stručne i administrativne poslove koji se odnose na traženje zatočenih i nestalih te ekshumaciju i identifikaciju posmrtnih ostataka.
Dodatne informacije o modelu potrage za nestalim osobama koji razvija Uprava za zatočene možete pronaći u temi Hrvatski model traženja nestalih osoba.
Stoga je posebna pozornost posvećena normativnom uređenju u području nestalih osoba te je, na inicijativu Ministarstva hrvatskih branitelja, a sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske od 20. ožujka 2019. godine, u Hrvatskom saboru 12. srpnja 2019. godine jednoglasno usvojen Zakon o osobama nestalim u Domovinskom ratu (Narodne novine 70/2019), koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2019. godine.
Akti za njegovu provedbu doneseni su u 2020. godini:
Ovim Zakonom se postiže viši stupanj zaštite prava obitelji da znaju istinu o sudbini svojih nestalih članova, a ujedno se stvara i djelotvorniji okvir rada te se jednoznačno određuju nadležnosti, što je osobito značajno u odnosima sa susjednim državama. Zakon objedinjuje uređenje svih aktivnosti u procesu traženja nestalih osoba - od prijava nestanka, prikupljanja i istraživanja saznanja o prikrivenim grobnicama, ekshumacija i identifikacija, suradnje s međunarodnim organizacijama, drugim državama i udrugama obitelji, do nadležnih tijela za njegovu provedbu.
Također, Zakonom je uređena provedba aktivnosti za koje nije bilo uporišta u postojećem pravnom okviru, poput pokretanja i okončanja postupka traženja po službenoj dužnosti; zatim ekshumacija, obrada i identifikacija u slučajevima kada nema sumnji na nasilnu smrt, odnosno kada je okončan kazneni postupak; ponovna ekshumacija posmrtnih ostataka u slučaju opravdane sumnje u pouzdanost identifikacije.
Budući da je ključni problem u procesu traženja nedostatak informacija o nestalim osobama i prikrivenim grobnicama, najznačajnije novine koje Zakon donosi su prekršajne odredbe za uskraćivanje informacija i dokumentacije za rješavanje slučajeva nestalih osoba (čl. 53.) te institut nagrađivanja za dostavljene informacije i dokumentaciju koja može pridonijeti pronalasku nestalih osoba (čl. 15. Zakona).
Zakon o osobama nestalim u Domovinskom ratu pridonosi očuvanju dostojanstva osoba nestalih u Domovinskom ratu i žrtava Domovinskog rata u cjelini te potvrđuje predanost države u rješavanju slučajeva nestalih osoba.
U dosadašnjem rješavanju sudbine nestalih, ključnu su ulogu imale informacije prikupljene iz svih raspoloživih izvora - od samih građana i udruga, nadležnih tijela RH pa na dalje. Nažalost, protekom vremena broj i pouzdanost informacija se smanjuje.
Uprava za zatočene i nestale nadležna je za provođenje radnji usmjerenih na traženje osoba nestalih i nasilno odvedenih tijekom Domovinskoga rata. Uprava obavlja stručne i administrativne poslove koji se odnose na traženje zatočenih i nestalih te ekshumaciju i identifikaciju posmrtnih ostataka.
Dodatne informacije o modelu potrage za nestalim osobama koji razvija Uprava za zatočene možete pronaći u temi Hrvatski model traženja nestalih osoba.
Zakon o osobama nestalim u Domovinskom ratu
Do 2019. godine u Republici Hrvatskoj nije bilo jedinstvenoga zakona koji regulira traženje osoba nestalih u Domovinskom ratu. Pravni okvir za traženje nestalih činile su Ženevske konvencije za zaštitu žrtava rata i njihovi Dopunski protokoli, dok su aktivnosti i nadležnosti u procesu traženja bile propisane Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva hrvatskih branitelja i Odlukom Vlade Republike Hrvatske o osnivanju Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za zatočene i nestale osobe te općim aktima.Stoga je posebna pozornost posvećena normativnom uređenju u području nestalih osoba te je, na inicijativu Ministarstva hrvatskih branitelja, a sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske od 20. ožujka 2019. godine, u Hrvatskom saboru 12. srpnja 2019. godine jednoglasno usvojen Zakon o osobama nestalim u Domovinskom ratu (Narodne novine 70/2019), koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2019. godine.
Akti za njegovu provedbu doneseni su u 2020. godini:
- Pravilnik o načinu vođenja Evidencije o osobama nestalim u Domovinskom ratu i Evidencije smrtno stradalih osoba u Domovinskom ratu za koje nije poznato mjesto ukopa
- Pravilnik o načinu vođenja Evidencije o ekshumiranim, identificiranim i neidentificiranim posmrtnim ostacima iz pojedinačnih, masovnih i asanacijskih grobnica
- Pravilnik o načinu nagrađivanja za dostavljene informacije i dokumentaciju o osobama nestalim u Domovinskom ratu
Ovim Zakonom se postiže viši stupanj zaštite prava obitelji da znaju istinu o sudbini svojih nestalih članova, a ujedno se stvara i djelotvorniji okvir rada te se jednoznačno određuju nadležnosti, što je osobito značajno u odnosima sa susjednim državama. Zakon objedinjuje uređenje svih aktivnosti u procesu traženja nestalih osoba - od prijava nestanka, prikupljanja i istraživanja saznanja o prikrivenim grobnicama, ekshumacija i identifikacija, suradnje s međunarodnim organizacijama, drugim državama i udrugama obitelji, do nadležnih tijela za njegovu provedbu.
Također, Zakonom je uređena provedba aktivnosti za koje nije bilo uporišta u postojećem pravnom okviru, poput pokretanja i okončanja postupka traženja po službenoj dužnosti; zatim ekshumacija, obrada i identifikacija u slučajevima kada nema sumnji na nasilnu smrt, odnosno kada je okončan kazneni postupak; ponovna ekshumacija posmrtnih ostataka u slučaju opravdane sumnje u pouzdanost identifikacije.
Budući da je ključni problem u procesu traženja nedostatak informacija o nestalim osobama i prikrivenim grobnicama, najznačajnije novine koje Zakon donosi su prekršajne odredbe za uskraćivanje informacija i dokumentacije za rješavanje slučajeva nestalih osoba (čl. 53.) te institut nagrađivanja za dostavljene informacije i dokumentaciju koja može pridonijeti pronalasku nestalih osoba (čl. 15. Zakona).
Zakon o osobama nestalim u Domovinskom ratu pridonosi očuvanju dostojanstva osoba nestalih u Domovinskom ratu i žrtava Domovinskog rata u cjelini te potvrđuje predanost države u rješavanju slučajeva nestalih osoba.
Knjiga nestalih osoba na području Republike Hrvatske
Proteklih godina, djelovanjem relevantnih državnih tijela, Međunarodnog odbora Crvenog križa, Službe traženja Hrvatskog Crvenog križa te brojnih nacionalnih društava i drugih partnera Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, utvrđena je sudbina većine osoba nestalih na području Republike Hrvatske. Međutim, brojne obitelji još uvijek nisu ostvarile temeljno humanitarno pravo – saznati istinu o sudbini svojih najbližih.
Namjena Knjige osoba nestalih na području Republike Hrvatske jest pomoći obiteljima u ostvarenju prava na istinu o sudbini svojih članova. Knjiga je sredstvo u procesu traženja, ali i poticaj široj javnosti da pruži dodatna saznanja kojima eventualno raspolaže.
Četvrto izdanje Knjige sadrži ažurirani popis osoba nestalih na području Republike Hrvatske i otvorenih zahtjeva za traženje posmrtnih ostataka, sa stanjem od 1. svibnja 2015. godine.
Sve informacije koje mogu pomoći u traženju nestalih osoba možete dojaviti i anonimno, telefonom, telefaksom i e-poštom.
Namjena Knjige osoba nestalih na području Republike Hrvatske jest pomoći obiteljima u ostvarenju prava na istinu o sudbini svojih članova. Knjiga je sredstvo u procesu traženja, ali i poticaj široj javnosti da pruži dodatna saznanja kojima eventualno raspolaže.
Četvrto izdanje Knjige sadrži ažurirani popis osoba nestalih na području Republike Hrvatske i otvorenih zahtjeva za traženje posmrtnih ostataka, sa stanjem od 1. svibnja 2015. godine.
Sve informacije koje mogu pomoći u traženju nestalih osoba možete dojaviti i anonimno, telefonom, telefaksom i e-poštom.
Ako posjedujete informacije koje bi mogle pomoći u potrazi za nestalim osobama svoja saznanja možete dojaviti putem:
- anonimnog telefona 072/111-111
- telefona Uprave za zatočene i nestale 01/2308-759
- telefaksa Uprave za zatočene i nestale 01/6195-951
- redovne pošte na adresu: Ministarstvo hrvatskih branitelja, Uprava za zatočene i nestale, Trg Nevenke Topalušić 1, 10 000 Zagreb
- elektroničke pošte ivona.paltrinieri@branitelji.hr; uznDr@branitelji.hr
- osobno u Ministarstvu hrvatskih branitelja, Upravi za zatočene i nestale
Korisne informacije
1. Što je potrebno da osoba bude uvrštena u evidenciju nestalih osoba iz razdoblja Domovinskog rata?
Da bi osoba bila uvrštena u evidenciju nestalih osoba potrebno je da se radi o osobi:
- čija je sudbina, odnosno mjesto ukopa posmrtnih ostataka nepoznato
- koja je u trenutku nestanka imala hrvatsko državljanstvo ili prijavljeno prebivalište, odnosno boravište na području Republike Hrvatske ili osobi stranog državljanstva koja ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata
- čiji je nestanak ili stradavanje vezano uz Domovinski rat
- da je tražitelj prijavio nestanak, odnosno ispunio odgovarajući upitnik o traženoj osobi
2. Kako prijaviti nestalu osobu?
Postupak traženja osobe pokreće se temeljem prijave člana obitelji.
Kada nema živih članova obitelji, postupak traženja može pokrenuti druga osoba. Iznimno, u određenim slučajevima, postupak traženja može pokrenuti i Ministarstvo po službenoj dužnosti, na temelju pouzdanih podataka o nestanku osobe.
- Prijava se podnosi se Ministarstvu hrvatskih branitelja izravno ili putem Hrvatskog Crvenoga križa, Međunarodnoga odbora Crvenoga križa, društva Crvenoga križa ili Crvenog polumjeseca ili diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u državi u kojoj podnositelj prijave boravi
3. Gdje se može provjeriti je li osoba evidentirana kao nestala?
- U "Knjizi osoba nestalih na području Republike Hrvatske" (branitelji.gov.hr)
- Istovjetan popis dostupan je i na stranicama Hrvatskog Crvenog križa (www.hck.hr) te na stranicama Međunarodnog odbora Crvenog križa (www.icrc.org)
- U Upravi za zatočene i nestale, neposredno
4. Može li se nestalu osobu proglasiti umrlom ako nije pronađena i što se događa s procesom traženja ako je osoba proglašena umrlom?
Nestala osoba se, na zahtjev obitelji (najčešće zbog rješavanja određenih statusnih pitanja), sudskim putem može proglasiti umrlom i ako nije pronađena. Proglašenje nestale osobe umrlom ne utječe na proces traženja koji se nastavlja na istovjetan način kao da osoba nije proglašena umrlom.
5. Kako se dolazi do informacija o lokacijama prikrivenih grobnica?
Saznanja o nestalim osobama i mjestima prikrivenih grobnica prikupljaju se iz svih raspoloživih izvora:
- nadležnih tijela Republike Hrvatske,
- pregovora s drugim državama (Republika Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora),
- međunarodnih i nevladinih organizacija te
- građana.
Kako bi se olakšala dojava saznanja o nestalim osobama i prikrivenim grobnicama, uveden je dodatni mehanizam – telefonska linija za anonimne dojave pozivnog broja 072/111-111
6. Koje su informacije korisne za pronalazak nestalih?
Za pronalazak nestalih i smrtno stradalih osoba za koje nije poznato mjesto ukopa, korisne su informacije i dokumentacija o:
- mjestima prikrivenih masovnih i pojedinačnih grobnica,
- mjestima na koja su premješteni posmrtni ostaci iz masovnih i pojedinačnih grobnica, tzv. sekundarne grobnice,
- osobama koje bi mogle znati za mjesta masovnih i pojedinačnih te sekundarnih grobnica,
- detaljne informacije o tome što se dogodilo nestaloj osobi,
- detaljne informacije o tome tko bi mogao znati što se dogodilo nestaloj osobi.
7. Kako se mogu dojaviti informacije o nestalim osobama?
Informacije o prikrivenim grobnicama te nestalim i smrtno stradalim osobama za koje nije poznato mjesto ukopa mogu se dojaviti:
- Ministarstvu unutarnjih poslova, odnosno nadležnim policijskim upravama
- Sigurnosno-obavještajnim agencijama
- Upravi za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja
8. Kako se mogu dojaviti informacije o prikrivenim grobnicama te nestalim i smrtno stradalim osobama za koje nije poznato mjesto ukopa?
Informacije o prikrivenim grobnicama te nestalim i smrtno stradalim osobama za koje nije poznato mjesto ukopa, Upravi za zatočene i nestale, mogu se dojaviti:
- telefonom za anonimne dojave, govornim automatom Uprave za zatočene i nestale – 072/111-111
- telefonom Uprave za zatočene i nestale: +385 1 2308-759
- telefaksom Uprave za zatočene i nestale: + 385 1 6195-951
- elektroničkom poštom: ivona.paltrinieri@branitelji.hr te uznDr@branitelji.hr
- poštom na adresu Ministarstva hrvatskih branitelja, Uprave za zatočene i nestale, Trg Nevenke Topalušić 1, 10 000 Zagreb
- osobno u Ministarstvu hravtskih branitelja, Upravi za zatočene i nestale: Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb
9. Što slijedi nakon dojave informacija o nestalim osobama/grobnim mjestima?
- Provjera (u službenim evidencijama i arhivskom gradivu Uprave) radi li se o novim ili već poznatim informacijama.
Ako se radi o novim informacijama o mjestima masovnih i pojedinačnih grobnica, čim bude moguće započeti će se s terenskim izvidima i istraživanjima (snimanje lokacije, geološka ispitivanja, probna iskapanja, itd.).
U slučaju vjerodostojne dojave, Uprava za zatočene i nestale provodi ekshumaciju posmrtnih ostataka, slijedi njihova identifikacija te dostojan pokop u skladu sa željama obitelji pronađene osobe.
10. Može li osoba koja pruži informacije o nestalim ili smrtno stradalim osobama za koje nije poznato mjesto ukopa biti nagrađena i pod kojim uvjetima?
- Fizička osoba koja pruži informacije i dokumentaciju od značaja za rješavanje slučajeva nestalih i smrtno stradalih osoba za koje nije poznato mjesto ukopa može biti nagrađena za dostavljene informacije i dokumentaciju.
- Pravo na nagradu za dostavljene informacije i dokumentaciju, ostvaruje se nakon rješavanja slučaja nestale, odnosno smrtno strale osobe za koju nije poznato mjesto ukopa.
13. Kakav je tijek procesa ekshumacije?
Temeljem prikupljenih i objedinjenih podataka o mjestima masovnih i pojedinačnih grobnica, Uprava za zatočene i nestale sačinjava plan ekshumacija koji obuhvaća saznanja o mjestima masovnih i pojedinačnih grobnica.
Sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske, Uprava za zatočene i nestale organizira provođenje ekshumacije te koordinira sudionicima u procesu ekshumacije (Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo obrane, nadležna državna odvjetništva i sudovi te medicinske ustanove).
Tijek procesa ekshumacije se dokumentira.
11. Kako se određuje iznos nagrade za dostavljene informacije i dokumentaciju?
Način određivanja iznosa nagrade, isplate nagrade te ostala pitanja od značaja za nagrađivanje, uređena su Pravilnikom o načinu nagrađivanja za dostavljene informacije i dokumentaciju o osobama nestalim u Domovinskom ratu
Temeljni kriteriji za nagrađivanje su:
Temeljni kriteriji za nagrađivanje su:
- Preciznost informacija i dokumentacije o lokaciji pojedinačne ili masovne grobnice
- Broj riješenih slučajeva osoba nestalih u Domovinskom ratu i smrtno stradalih osoba u Domovinskom ratu za koje nije poznato mjesto ukopa i
- Postojanje posebnih okolnosti i relevantnosti informacija i dokumentacije o osobama nestalim u Domovinskom ratu i smrtno stradalim osobama u Domovinskom ratu za koje nije poznato mjesto ukopa.
12. Što podrazumijeva ekshumacija posmrtnih ostataka?
Ekshumacija podrazumijeva pronalaženje posmrtnih ostataka i drugih dokaza iz masovnih, pojedinačnih i zajedničkih grobnica. Ostaci se prikupljaju na način koji olakšava identifikaciju, a informacije o lokaciji se dokumentiraju.
14. Tko sudjeluje u procesu ekshumacije?
U procesu ekshumacija, uz Upravu za zatočene i nestale, sudjeluje veći broj čimbenika koji obavljaju zadaće iz svoga djelokruga:
- nadležno državno odvjetništvo,
- nadležni sudac istrage,
- Ministarstvo unutarnjih poslova - nadležna policijska uprava,
- Ministarstvo obrane – Odjel za ekshumacije i tim Vojno-obavještajne satnije GOMBR-e,
- nadležna znanstveno-medicinska ustanova,
- temeljem bilateralnih dogovora, u određenim slučajevima, Uprava za zatočene i nestale, na proces ekshumacije poziva i predstavnike nadležnih tijela za traženje nestalih osoba iz Republike Srbije i Bosne i Hercegovine.
15. Prema kojim se kriterijima određuje redoslijed ekshumacija?
U procesu ekshumacija, prioritet imaju sljedeće lokacije:
- lokacije na kojima su ugroženi posmrtni ostaci (posmrtni ostaci na površini i slično)
- lokacije čiju ekshumaciju, zbog potreba istrage, nalažu pravosudna tijela
- neregistrirane masovne i pojedinačne grobnice
Budući u postupku ekshumacije sudjeluju nadležna tijela (MUP i pravosudna tijela) prema mjesnoj nadležnosti na razini županije, prioritet imaju one ekshumacije za koje postoji kritična količina informacija za jednu županiju.
16. Kakav je tijek procesa identifikacije posmrtnih ostataka?
Nakon ekshumacije posmrtnih ostataka, isti se radi obrade i identifikacije, prevoze u znanstveno-medicinske ustanove, gdje se provodi njihova obrada klasičnim sudsko-medicinskim metodama i metodom analize DNA (iz ostataka kostiju izolira se DNA).
Nalazi obrade posmrtnih ostataka klasičnim sudsko-medicinskim metodama dostavljaju se Upravi za zatočene i nestale koja temeljem usporedbe ante-mortalnih (zaživotnih) s post-mortalnim podacima (podaci o posmrtnim ostacima nakon ekshumacije) te usporedbe podataka o okolnostima nestanka s onima o okolnostima pronalaska, utvrđuje preliminarni identitet.
Usporedo, nalazi obrade posmrtnih ostataka metodom analize DNA uspoređuju se s nalazima obrade uzoraka krvi koje su dali krvni srodnici nestalih osoba.
Kada i jedni i drugi nalazi ukazuju na istu osobu, Uprava za zatočene i nestale organizira završnu identifikaciju posmrtnih ostataka na koju se pozivaju članovi obitelji.
Osoba je identificirana kada obitelj prihvati identifikaciju i potpiše prijavu činjenice smrti
Nalazi obrade posmrtnih ostataka klasičnim sudsko-medicinskim metodama dostavljaju se Upravi za zatočene i nestale koja temeljem usporedbe ante-mortalnih (zaživotnih) s post-mortalnim podacima (podaci o posmrtnim ostacima nakon ekshumacije) te usporedbe podataka o okolnostima nestanka s onima o okolnostima pronalaska, utvrđuje preliminarni identitet.
Usporedo, nalazi obrade posmrtnih ostataka metodom analize DNA uspoređuju se s nalazima obrade uzoraka krvi koje su dali krvni srodnici nestalih osoba.
Kada i jedni i drugi nalazi ukazuju na istu osobu, Uprava za zatočene i nestale organizira završnu identifikaciju posmrtnih ostataka na koju se pozivaju članovi obitelji.
Osoba je identificirana kada obitelj prihvati identifikaciju i potpiše prijavu činjenice smrti
17. Koliko traje postupak identifikacije?
Proces identifikacije je složen i aktivan proces a njegovo trajanje ovisi o:
- stanju posmrtnih ostataka
- raspoloživim uzorcima krvi i srodstvu donatora te
- tehnološkom napretku (kao općem okviru)
18. Što se događa ako je učinjena pogreška kod identifikacije?
U pojedinačnim slučajevima, moguće je da je prilikom identifikacije došlo do pogrešnog prepoznavanja.
Pogrešno prepoznavanje moguće je u slučajevima kad je riječ o masovnim grobnicama s homogenim žrtvama (slične okolnosti stradavanja, slične fizičke karakteristike žrtava i dr. ) i o masovnim grobnicama s izmiješanim posmrtnim ostacima.
Kako bi se otklonile pogreške u identifikaciji, provode se dodatne obrade posmrtnih ostataka i svakom slučaju pristupa se individualno.
Pogrešno prepoznavanje moguće je u slučajevima kad je riječ o masovnim grobnicama s homogenim žrtvama (slične okolnosti stradavanja, slične fizičke karakteristike žrtava i dr. ) i o masovnim grobnicama s izmiješanim posmrtnim ostacima.
Kako bi se otklonile pogreške u identifikaciji, provode se dodatne obrade posmrtnih ostataka i svakom slučaju pristupa se individualno.
19. Što je DNA?
- DNA je molekula u obliku lanca koja predstavlja nasljedni materijal i nalazi se u gotovo svim stanicama ljudskog tijela
- Osim jednojajčanih blizanaca, ne postoje osobe koje imaju identičnu DNA.
20. Kako DNA može dovesti do identiteta nestale osobe i tko treba dati krv za identifikaciju?
Zbog načina na koji se DNA nasljeđuje, informacije koje nosi DNA živućih srodnika, može se podudarati s DNA izoliranom iz posmrtnih ostataka.
Da bi se pronašlo podudaranje DNA, najmanje jedan član obitelji mora dati referentni uzorak krvi iz kojeg se izolira DNA, ali više dostupnih referentnih uzoraka, znači veće izglede za podudaranje.
Idealna krvna referenca (uzorak krvi s izoliranom DNA) dobiva se od oca i/ili majke nestale osobe. Ako to nije moguće, poželjni su uzorci od ostalih nasljednika krvnog srodstva - braće i sestara, te djece (pri čemu se uzimaju uzorci krvi i od njihove majke budući se u takvim slučajevima utvrđuje klasično očinstvo).
Kada profil DNA nestale osobe i profil DNA članova obitelji pokažu postojanje krvnog srodstva, to se naziva „podudaranje DNA“ ili drugim riječima, identifikacija zasnovana na DNA.
Da bi se pronašlo podudaranje DNA, najmanje jedan član obitelji mora dati referentni uzorak krvi iz kojeg se izolira DNA, ali više dostupnih referentnih uzoraka, znači veće izglede za podudaranje.
Idealna krvna referenca (uzorak krvi s izoliranom DNA) dobiva se od oca i/ili majke nestale osobe. Ako to nije moguće, poželjni su uzorci od ostalih nasljednika krvnog srodstva - braće i sestara, te djece (pri čemu se uzimaju uzorci krvi i od njihove majke budući se u takvim slučajevima utvrđuje klasično očinstvo).
Kada profil DNA nestale osobe i profil DNA članova obitelji pokažu postojanje krvnog srodstva, to se naziva „podudaranje DNA“ ili drugim riječima, identifikacija zasnovana na DNA.
21. Što u slučajevima ako nestala osoba nema živućih krvnih srodnika?
Ako nestala osoba nema krvnih srodnika, moguće je provesti ekshumaciju umrlog krvnog srodnika, izolirati DNA iz njegovih posmrtnih ostataka te utvrditi ima li podudaranja s posmrtnim ostacima nestale osobe.
Primjena ove metodologije, zbog složenosti, ograničena je na slučajeve kod kojih se pretpostavlja identitet, ciljane slučajeve.
Primjena ove metodologije, zbog složenosti, ograničena je na slučajeve kod kojih se pretpostavlja identitet, ciljane slučajeve.
22. Gdje i kako se može dati uzorak krvi ukoliko to do sada nije učinjeno?
Za sve informacije i dogovor za davanje uzoraka krvi potrebno je kontaktirati Upravu za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja koja će uzimanje uzoraka krvi dogovoriti s najbližim DNA laboratorijem.
Ako zbog lošeg zdravstvenog stanja i pokretljivosti osoba nije u mogućnosti otići do najbližeg DNA laboratorija, Uprava će organizirati uzimanje uzoraka krvi putem mobilnog tima.
Za potrebe identifikacije metodom analize DNA, pri davanju uzoraka krvi nije potrebno suzdržati se od jela i uzimanja redovne terapije.
Ako zbog lošeg zdravstvenog stanja i pokretljivosti osoba nije u mogućnosti otići do najbližeg DNA laboratorija, Uprava će organizirati uzimanje uzoraka krvi putem mobilnog tima.
Za potrebe identifikacije metodom analize DNA, pri davanju uzoraka krvi nije potrebno suzdržati se od jela i uzimanja redovne terapije.
23. Kada metoda analize DNA ne daje rezultate?
Dvije su osnovne skupine razloga uslijed kojih izostaju pozitivne identifikacije metodom analize DNA:
- prvu skupinu čine razlozi koji se odnose na posmrtne ostatke (posmrtni ostaci nepogodni za obradu metodom analize DNA jer su različiti utjecaji iz okoline razgradili i potpuno uništili DNA u posmrtnim ostacima – paljevine, sitni fragmenti kostiju)
- drugu skupinu čine razlozi koji se odnose na nedostatak odnosno manjak uzoraka krvi relevantnih krvnih srodnika.
24. Može li se osoba identificirati bez DNA?
U svim slučajevima kada je to moguće, identifikacija se provodi temeljem nalaza obrade posmrtnih ostataka klasičnim sudsko-medicinskim metodama i metodom analize DNA.
Međutim, ako se DNA uzorak ne može izolirati iz posmrtnih ostataka ili nema referentnih uzoraka članova obitelji, u nekim je slučajevima moguće identifikaciju provesti temeljem dokaza o specifičnim antropološkim i medicinskim karakteristikama, osobnim predmetima te okolnostima.
Budući da mnogi dokazi ovog tipa nisu pouzdani, mora ih se koristiti vrlo oprezno i samo u slučaju kad je krajnji, kombinirani dokaz izvjestan.
Međutim, ako se DNA uzorak ne može izolirati iz posmrtnih ostataka ili nema referentnih uzoraka članova obitelji, u nekim je slučajevima moguće identifikaciju provesti temeljem dokaza o specifičnim antropološkim i medicinskim karakteristikama, osobnim predmetima te okolnostima.
Budući da mnogi dokazi ovog tipa nisu pouzdani, mora ih se koristiti vrlo oprezno i samo u slučaju kad je krajnji, kombinirani dokaz izvjestan.
25. Što s posmrtnim ostacima koji nisu identificirani?
Posmrtni ostaci koji nisu identificirani, obrađeni su klasičnim sudsko-medicinskim metodama i metodom analize DNA; Nalazi obrade posmrtnih ostataka dostavljeni su Upravi za zatočene i nestale.
Neidentificirani posmrtni ostaci dostojno su pohranjeni u zajedničkim, u tu svrhu izgrađenim grobnicama na Gradskom groblju „Mirogoj“ u Zagrebu te na Centralnom groblju u Osijeku.
Posmrtni ostaci čija se identifikacija očekuje u skorije vrijeme, privremeno su prikladno pohranjeni u znanstveno-medicinskim ustanovama.
Neidentificirani posmrtni ostaci dostojno su pohranjeni u zajedničkim, u tu svrhu izgrađenim grobnicama na Gradskom groblju „Mirogoj“ u Zagrebu te na Centralnom groblju u Osijeku.
Posmrtni ostaci čija se identifikacija očekuje u skorije vrijeme, privremeno su prikladno pohranjeni u znanstveno-medicinskim ustanovama.
26. Kakav je postupak pokopa identificiranih osoba?
Nakon što je obavljena završna identifikacija, obitelj u kontaktu s Upravom za zatočene i nestale dogovara mjesto i vrijeme pokopa.
Uprava za zatočene i nestale organizira pogrebnu opremu te prijevoz posmrtnih ostataka do mjesta pokopa u Republici Hrvatskoj, odnosno do odgovarajućeg graničnoga prijelaza, ako je pokop izvan Republike Hrvatske.
Uprava za zatočene i nestale organizira pogrebnu opremu te prijevoz posmrtnih ostataka do mjesta pokopa u Republici Hrvatskoj, odnosno do odgovarajućeg graničnoga prijelaza, ako je pokop izvan Republike Hrvatske.
Dokumenti
- Knjiga nestalih osoba na području Republike Hrvatske (4519kb)
- Letak Nestali (170kb)
- Letak - Uzorak krvi (234kb)