Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata obveza je Republike Hrvatske

Nakon prvog čitanja u Hrvatskom saboru, usvojen je Prijedlog zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata. To je dug države prema nevinim žrtvama, odgovor na potrebu i obavezu rješavanja još uvijek neriješenih pitanja iz Domovinskog rata, kao i zadovoljavanja pravde prema svima čiji su životi ugrađeni u temelje suverene i neovisne Hrvatske.

Civilne žrtve iz Domovinskog rata kao žrtve velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku do sada nisu prepoznate niti vrednovane onako kako to zaslužuju. I zato je Ministarstvo hrvatskih branitelja 2017. godine pokrenulo proces izrade zakona kojim se definira tko su civilne žrtve Domovinskog rata i koja prava mogu ostvariti, kao i tko status i prava iz Zakona neće moći ostvariti.

U rujnu 2017. godine osnovana je Radna skupina za izradu Zakona u koju su uz predstavnike Ministarstva hrvatskih branitelja i drugih nadležnih tijela (Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo pravosuđa, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata) imenovane predstavnice Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Hrvatske.

Sada kada civili stradalnici napokon očekuju okončanje ovog dugotrajnog postupka, javnost, a posebice hrvatske branitelje, pokušava se dovesti u zabludu kako novi Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata otvara mogućnost da agresori i neprijatelji, kao i njihovi pomagači ostvare prava po ovom Zakonu. Čak štoviše, da se Zakon radi njih i donosi.

I dok su stradalnici i njihove obitelji gurnuti u drugi plan, pozornost se nepotrebno i zlonamjerno skreće na one koje za koje ovaj zakon nije ni rađen niti predviđen.
Upravo su se civilni stradalnici Domovinskog rata na samom početku izrade ovog Zakona jasno izjasnili kako nikada ne bi sudjelovali u izradi niti bi podržali zakon koji bi omogućio ostvarivanje prava onima koju su izvršili agresiju na Hrvatsku.

Pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja, ne mogu ostvariti statuse i prava iz ovoga Zakona. To nije moguće niti prema važećem zakonu, a novim je prijedlogom još jasnije propisano.

Da bi se utvrdilo tko može, a tko ne može ostvarivati statuse i prava iz Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, koristit će se svi raspoloživi resursi i podaci institucija Republike Hrvatske, a činjenice za ostvarivanje prava po ovom Zakonu utvrđivat će se kroz upravni postupak na temelju dokumentacije izdane isključivo od nadležnih tijela Republike Hrvatske.

Napominjemo kako ni u dosadašnjoj praksi nije bilo poteškoća s utvrđivanjem zapreka za pripadnike, pomagače ili suradnike neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija te ih stoga ne može biti ni primjenom novog Zakona, gdje je ta odredba još preciznije definirana.

Točno je da postoje civilni stradalnici koji ni nakon 25 godina od završetka rata nisu ostvarili svoja prava zbog zapreka koje će ovim Zakonom biti otklonjene. To se ponajprije odnosi na roditelje poginule djece koji zbog zaposlenja ili mirovine nisu mogli ostvariti pravo na invalidninu i obitelji nestalih civila koje nisu mogle ostvariti prava ako nisu proglasili nestalog člana obitelji umrlim.

Prijedlog zakona predvidio je i niz drugih rješenja kojima se poboljšava socio-ekonomski status civilnih stradalnika i prate potrebe ove populacije. Izrađen je uz opsežne analize, temelji se na načelima pravde, društvene solidarnosti i odgovornosti, a nadasve na vrijednostima za koje su se borili hrvatski branitelji u Domovinskom ratu.

I dok se neki pitaju zašto baš sada donosimo Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, civilni stradalnici se pitaju – zašto tek sada.

Pisane vijesti