Nestali HR model

Počevši od 1991. godine, Uprava za zatočene i nestale razvija ""Hrvatski model traženja nestalih osoba"", u koji su ugrađena pozitivna iskustva međunarodnih organizacija koje se bave ovim pitanjem i zemalja koje su se susrele s problemom traženja nestalih osoba, posebno uvažavajući i ugrađujući izravna iskustva, geopolitičke, kulturološke i ostale osobitosti Republike Hrvatske. ""Hrvatski model traženja nestalih osoba"", primjenjiv je ne samo u situacijama oružanih sukoba, nego i u svim drugim slučajevima čija je posljedica veći broj nestalih osoba (primjerice prirodne katastrofe, terorističke akcije i dr.) Osnovno obilježje ovog modela, koji je unaprijedio pristup i standarde u rješavanju pitanja nestalih osoba uopće, jest integrativni pristup koji uključuje koordinaciju svih kampanje usmjerenih na utvrđivanje sudbine nestalih osoba, i to:

* Prikupljanje podataka o nasilno odvedenim i nestalim osobama u Republici Hrvatskoj su 1994. godine, sukladno najvišim međunarodnim standardima, prikupljeni i objedinjeni svi relevantni podaci o nestalim osobama u agresiji na Republiku Hrvatsku, uključujući i ante-mortalne podatke, te je formirana elektronska baza podataka. Polazeći od istih kriterija, na inicijativu Uprave za zatočene i nestale, a temeljem dogovora s nadležnim tijelima Srbije i BiH, te u suradnji s Međunarodnim odborom Crvenoga križa, provedena je akcija prikupljanja podataka o osobama nestalim 1995. godine. Temeljem prikupljenih podataka Uprava za zatočene i nestale izdala je u suradnji s Međunarodnim odborom Crvenoga križa te Hrvatskim Crvenim križem, u siječnju 2010, drugo izdanje Knjige osoba nestalih na području Republike Hrvatske. U ovom trenutku, pri Upravi za zatočene i nestale otvoren je postupak traženja za 984 osobe nestale 1991. i 1992. godine - većinom hrvatske nacionalnosti, te za 784 osobe, među kojima je većina nestala 1995. godine, a najveći udio čine osobe srpske nacionalnosti.

* Razmjene zatočenika " Uprava za zatočene i nestale je prikupila podatke temeljem kojih je organizirala i razmijenila preko 7 700 osoba koje su bile zatočene u logorima i zatvorima na području Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine te na ranije okupiranim područjima Republike Hrvatske. Danas Uprava za zatočene i nestale vodi službenu evidenciju o razmijenjenim osobama koja se među ostalim koristi za potrebe ostvarivanja njihovih statusnih prava

* Suradnja s nadležnim tijelima drugih država " tijekom dosadašnjeg razdoblja, održano je preko 250 pregovora o zatočenim i nestalim osobama s nadležnim tijelima drugih država nastalih na području bivše Jugoslavije. Razvijene su tehnike pregovaranja i metodologija rada koji su ugrađeni i u bilateralne ugovore. Putem pregovora su prikupljana saznanja o zatočenim osobama i realizirana njihova razmjena, prikupljaju se saznanja o nestalim osobama pokopanim izvan Republike Hrvatske (u Srbiji, BiH), te saznanja o mjestima masovnih i pojedinačnih grobnica na ranije okupiranim područjima Republike Hrvatske.

* Prikupljanje saznanja o nestalim osobama i mjestima masovnih i pojedinačnih grobnica " u ovom najsloženijem dijelu procesa kojim koordinira Uprava za zatočene i nestale koriste se svi raspoloživi mehanizmi i izvori informacija (od nadležnih tijela u Republici Hrvatskoj, preko udruženja građana do međunarodnih organizacija). Pored toga, Uprava za zatočene i nestale je uvela telefonsku liniju za anonimne dojave o nestalim osobama i mogućim grobištima, s pozivnim brojem 062/111-111.

* Ekshumacije masovnih i pojedinačnih grobnica " proces ekshumacija masovnih i pojedinačnih grobnica otpočeo je 1995. godine nakon oslobađanja ranije okupiranih područja. Dosadašnjim tijekom ovoga procesa, kojeg koordinira Uprava za zatočene i nestale, iz 144 masovne i preko 1700 pojedinačnih grobnica, ekshumirani su posmrtni ostaci 4684 žrtve. Slijed radnji za svaku pojedinu ekshumaciju jest sljedeći: saznanje o mogućem mjestu grobnice, koordinacija svih učesnika u procesu ekshumacije, pirotehnički pregled (do sada je pronađeno preko 1000 eksplozivnih sredstava i naprava), utvrđivanje mikro-lokacije (radar, sondiranje i eventualno druge geološke metode, probno iskapanje), te konačno sama ekshumacija. Tijekom ekshumacije, kojoj su temeljem poziva Uprave za zatočene i nestale nazočni i predstavnici međunarodnih organizacija, provode se istražne radnje i obavlja očevid. Cjelovita dokumentacija o procesu ekshumacije objedinjuje se i obrađuje u Upravi za zatočene i nestale. Zahvaljujući tehničkoj opremljenosti i iskustvu stečenom ekshumacijom 144 masovne i preko 1700 pojedinačnih grobnica, Republika Hrvatska danas raspolaže operativno-stručnom skupinom koja može udovoljiti i najsloženijim uvjetima ekshumacije, kao što su ruševine, paljevine, podvodni tereni, bunari, speleološke jame i sl..

* Identifikacije posmrtnih ostataka - dosadašnjim tijekom procesa identifikacije, od 4684 ekshumirane žrtve, pozitivno su identificirani posmrtni ostaci 3796 osoba, što čini 81 %. Ovako velik udio identificiranih osoba (i u svjetskim okvirima), treba zahvaliti razvijenom sustavu identifikacija u Republici Hrvatskoj, te sustavu preliminarnih identifikacija. Obrada i identifikacija posmrtnih ostataka klasičnim sudsko-medicinskim metodama, što uključuje i antropološku i stomatološku i rendgenološku obradu, provodi se u 7 medicinskih ustanova. Kao sastavni dio završne identifikacije koristi se i metoda analize DNA. Analiza DNA se u Republici Hrvatskoj koristi od 1994. godine, a primjenjuje se analiza genomske i analiza mitohondrijske DNA. Za potrebe identifikacije metodom analize DNA u Republici Hrvatskoj su razvijena tri središta i to: Zagreb (koji je ujedno i referalno središte za Europu), Split i Osijek. Prikupljeni su i informatizirani ante-mortalni podaci o nestalim osobama, post-mortalni podaci o ekshumiranim žrtvama, formirani su dosjei o svim neidentificiranim posmrtnim ostacima, te konačno, prikupljeni su i obrađeni uzorci krvi od obitelji nestalih za potrebe identifikacije metodom analize DNA. Neidentificirani posmrtni ostaci obrađeni su klasičnim sudsko-medicinskim metodama i metodom analize DNA, te su dostojno pohranjeni u zajedničkim grobnicama u Zagrebu i Osijeku.

* Pokopi identificiranih žrtava " svi identificirani posmrtni ostaci pokopani su sukladno željama njihovih obitelji o obredu, mjestu i vremenu pokopa, a u organizaciji Uprave za zatočene i nestale. Pokop posmrtnih ostataka svih identificiranih žrtava, financira se sredstvima osiguranim u Državnom proračunu Republike Hrvatske.
Sve navedene kampanje, izravno usmjerene na rješavanje sudbine nestalih i nasilno odvedenih osoba, financiraju se iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.

* Suradnja s obiteljima nestalih i nasilno odvedenih " Uprava za zatočene i nestale kontinuirano i intenzivno, od 1991. godine, surađuje s obiteljima zatočenih i nestalih, te udrugama građana koje okupljaju obitelji zatočenih i nestalih, što je Vlada Republike Hrvatske propisala i pravnim aktima o djelokrugu Uprave za zatočene i nestale. Ovom se suradnjom osigurava informiranost obitelji o mehanizmima, tijeku i rezultatima poduzetih kampanje, a u svim situacijama gdje je moguće i potrebno, obitelji se uključuju u proces traženja. Pored toga, Vlada Republike Hrvatske, rješavanjem statusnih pitanja obitelji zatočenih i nestalih za što je stvoren i zakonodavni okvir, potporom projektima koje provode udruženja obitelji zatočenih i nestalih, te uspostavljenim sustavom psiho-socijalne pomoći, iznimnu skrb posvećuje upravo obiteljima zatočenih i nestalih kao posebnoj kategoriji ratnih stradalnika koji i dalje stradavaju ne znajući sudbinu svojih najbližih.

* Suradnja s međunarodnim organizacijama " od 1991. godine, Uprava za zatočene i nestale aktivno surađuje s Međunarodnim odborom Crvenoga križa (koji je zbog visokih srandarda koji je Republika Hrvatska dosegla u procesu traženja zatvorio svoj Ured u Zagrebu, a podatke i nadležnosti prenio na nadležna tijela Republike Hrvatske), mehanizmima uspostavljenim pri Ujedinjenim narodima (Komisija UN-a za ljudska prava te svojedobno Posebni proces UN-a za traženje nestalih osoba na ovom području), Europskim monitoring mehanizmima (Promatračka misija Europske zajednice, a potom OESS), kao i brojnim drugim međunarodnim i humanitarnim organizacijama, među kojima se u posljednje vrijeme ističe Međunarodna komisija za nestale osobe s kojom se provodi Zajednički projekt identifikacije metodom analize DNA. Uz pomoć u procesu traženja nestalih osoba i sustavno promicanje istine o Domovinskom ratu, međunarodne su organizacije pozitivnim ocijenile pristup problematici zatočenih i nestalih osoba u Republici Hrvatskoj što je utjecalo i na konačnu ocjenu o stanju ljudskih prava u Republici Hrvatskoj.